Kad sam bila 2. razred prijavila sam se za školski maskenbal i roditelji su bili ljuti jer su morali da mi pomognu oko maskiranja. Samo su mi obukli neke stare stvari i maramu na glavu da idem kao ciganka, tipa pola sata pred maskenbal. Sve moje drugarice su ismijavali i omalovažavali. Nikad me nisu zagrlili, poljubili u zivotu. Išla sam svakog dana bez obzira na vrijeme pješaka u školu, a imali su kola. Sada su prema mojoj kćerki skroz drugačiji, i prebacuju mi da sam loša majka na primjer zato sto joj ne skuham novu supu nego podgrijem od juče itd. Deda je svakog dana u tu istu školu vozi i ide po nju i ne dozvoljavaju da ide sama, čak i kad ona sama to traži. Pored toga što sama brinem o svom djetetu, sama hranim i oblačim, pružam joj ono što ja nisam imala od njih, ljubav i pažnju. Pazite kakvi ste prema svojoj djeci, oni će zapamtiti svaku nepravdu i nepažnju kad odrastu, i možda na kraju zaslužite da vas više ne vole, kao ja svoje roditelj
Nema komentara:
Objavi komentar