Ni on ni ja nismo imali porodice. On je odrastao u sirotištu, a ja sa bakom. Živjeli smo u malom mjestu i zajedno bili u bendu, zaljubili se i proveli zajedno 2 godine. Sve je bilo divno dok on nije dobio ponudu da ode u Ameriku, pređe u drugi bend, to je bila velika prilika i naravno pristao je. Molio me je da idem sa njim, odbila sam u želji da pratim svoje snove a ne da završim poznata kao nečija djevojka. Prije puta poklonila sam mu ogrlicu, katanac kao što je imao Sid Vicious. Prošlo je godinu dana, nismo se čuli, blokirala sam ga na društvenim mrežama jer me je boljelo da pričam sa njim, znam da je uspeo i srećna sam. Sad, i ja putujem, igrom sudbine živjeću u istom mjestu kao i on. Plašim se, njemu dugujem sve, zbog njega imam snove, zbog njega sam zavoljela muziku, on mi je pokazao novo svjetlo u životu i pomogao da izgradim samopouzdanje. Idem sa svojim bendom, svojim poslom, svojim putem ali duboko u sebi nadam se da ću ga sresti na tom putu. Jedno znam, još uvijek nosi taj katanac.
Nema komentara:
Objavi komentar