četvrtak, 8. prosinca 2016.

“Nakon proslave rođendana sa porodicom, izašla sam da se vidim sa momkom…”

Nakon proslave rođendana sa porodicom, izašla sam da se vidim sa momkom. Taman sam sjela
unjegov auto kad njemu zazvonio telefon. Ispostavilo se da ga zove mlađi brat koji je ostao sam
kod kuće, i zove ga da dođe jer neko provaljuje u njihov stan.Krenuo je, a da me nije pitao hoću li
sa njim. Svo vrijeme sam vrištala na njega kako bi me vratio kući, a zatim da ide do stana,
međutim on je išao sve brže i brže plašeći se da ne otvorim vrata i iskoćim. Svo vrijeme je
ponavljao jedno: zadavit ću ga ko zeca (mislio je na provalnika). Kad smo stigli do njegove zgrade
uhvatio me za ruku ne obazirući se na moje histerisanje i činjenicu da hoću da ostanem u autu.
Ušli smo u zgradu i počeli trčat uz stepenice. Kada smo došli do stana vrata su bila otvorena, a u
stanu se čula neka galama. Ušunjamo se polako, svjetla su bila ugašena, ulazimo u sobu kad tamo
upaljene svijeće, latice ruža, postavljena večera i vino. Okrenuo se on i pogleda me, a ja onako
izbezumljena mu udarim šamar i zagrlim ga.

Nema komentara:

Objavi komentar